Nekih smo ljeta, susjeda s mora i ja, tradicijski pekle šaumrole.
Ona je, onako pedantna, razvlačila lisnato i „frkala“ oko kalupa, ja sam bila „mala od file“.
Talijanski meringue, s malo limunovog soka, pjenast, prozračniji od onih u slastičarnicama, ali i dalje brutalno sladak, izazivajući onaj rajski osjećaj prvog zagriza, kad zubima probiješ kvrckavo tijesto, krema se razlije po nepcu, a usne i prsti ti se slijepe od šećera, pa i s jednog i drugog jezikom loviš zaostale mrvice…
U međuvremenu, djeca su poodrasla, pa više nije bilo onog sjaja u očima kad bi ulijetali u apartman i grabili još tople rolice s prepunog pladnja, muževi imaju isti sjaj i kad im doneseš pivo na plažu, susjedstvo se , određenim dijelom, raselilo, a mi si, lepršav hod i sjaj u očima, osiguravamo gin tonicom i drugim morskim radostima.
S nekih dvanaestak kalupa i dva protvanja s kojima smo operirale, žonglirajući vrućim metalom i čekajući kad što možemo skinuti, a kad omotati, prilično smo opekle prste, a onda nam je sinulo da smo kalupe mogle napraviti i od aluminijske folije. Pa sam ja to učinila doma, ali mi se više ne da peći šaumrole.
A takvi, „homemade“ kalupi nisu ništa drugo, nego komad otrgnute folije, koji višestruko presaviješ i zaviješ do željene debljine i duljine. Ako možeš omotati tijesto, možeš i kosu… pa dobiješ savitljiv uvijač koji možeš savijati u smjerovima i na način koji hoćeš.
Dakle, vježbom do savršenstva… Oko takvog komada folije, omotaš vrh pramena prosušene kose u smjeru kojem hoćeš (prema unutra ili prema van, ukoso, ravno), zajedno s tim pramenom zarolaš foliju do visine koju želiš, ja to npr. radim do korijena kose, saviješ foliju tako da jedan kraj podmotaš pod drugi, još malo prstima stisneš da se učvrsti i to je to. Ako ti usfali uvijača, otrgneš novi komad folije, a kad folije odmotaš, izravnaš ih, pohraniš i uporabiš ponovo kad želiš.
Dobri su provodnici topline, pa se cijela stvar može ubrzati i fenom, jednostavno kosu ostaviš malo vlažniju i kad je uviješ, osušiš fenom. Naravno, prije skidanja uvijača, ostaviti da se kosa ohladi.
Ako se žele stvarno čvrsti uvojci, s uvijenom se kosom može i prespavati. Ja sam prilično nestrpljiva, pa mi je sat vremena držanja bilo čega na glavi, maksimum.
Isprobala sam i način da počnem zavijati jedan pramen, pa na polovici ulovim drugi i zajedno uvijem do korijena, ili stavim nekoliko komada folije zajedno za deblji uvojak, broj načina korištenja je velik i raznolik.
Umjesto tehnike uvijanja pramena od vrha do korijena, pramen se može uvijati od korijena, oko alufolije. Nekome je tako lakše i možda se dobiju definiraniji uvojci, meni je bilo pomalo nespretno.
Naravno, kad se folije skinu na način da se krajevi rastave, malo izravnaju i kosa odmota, pramenovi se mogu malo razdvojiti prstima i blago raščešljati češljem rijetkih zubaca, energično raščešljati da bi se dobili samo blagi valovi, ostaviti da sami otpuste, doista, ima tu više demokracije, a manje galame nego na ulicama.
Na slici je rezultat mog „šlampasto – brzog“ stila koji mi je, za ljetno doba i večernje šetnje, potpuno prihvatljiv.
Ovdje sam stavila poveznicu na video u kojem djevojka pokazuje kako si, s pomoću alu folije, radi afro frizuru, za što sam osobno prestara, a niti mi se previše sviđa. Naravno, nekome drugom, to može biti atraktivno i inspirativno, a možda i malo zornije predoči tehnički dio izvedbe.
U svakom je slučaju, ovaj način dobivanja valovite kose jeftin, dostupan, praktičan, ekološki, ne izlaže kosu toplinskoj obradi, a ono, što je meni važno, omogućuje slobodu kretanja, pa s folijom na glavi možeš skuhat ručak, istuširati se ili sjediti na plaži.
Ili, otkinuti još pokoji komad folije, pa ispeći šaumrolice.
Mislim, može se, ako se baš hoće.