Već nekoliko sezona, iznimno su popularni valovi u kosi, a neka istraživanja govore da je upravo valovita, sjajna i umjereno duga kosa najomiljeniji ukras žene u muškim očima.
Moram priznati da sam i ja podlegla trendovima, a ovaj čak pogoduje mojoj kvaliteti kose i to daleko više nego svojedobno stepenaste frizure s minivalima kojima su nam bezočno palili vlasi i nikad nismo izgledale kao Farrah Fawcett ili tko je već bio u modi. Naravno da smo prošle sve faze i da sam i ja, kao i drugi i kako to biva s modom, bila rukovođena onim „kud svi Turci tud i mali Mujo“.
Pa sam kanirala kosu (riječima mog tate „opet stavljaš onaj špinat na glavu“), a danas pokušavam svim snagama ubiti crveni pigment.
Bila sam plava, jer sam htjela izgledati kao Blondie, a ja nikako ne mogu izgledati kao Blondie.
Vrhunac je bio kad smo se frendica i ja nakon faksa, a prije odlaska na piće, dobrih pola sata raščupavale, tapirale i lakirale izrezuckanu kosu u stilu Nikite(visoka moda je u to vrijeme koketirala s punkom, pa je cijeli styling upotpunjavala kožna jakna, rukavice bez prstiju i zakovice).
Poznanik njezinog dečka kojeg smo srele , zabrinuto mu je rekao kako nas je vidio i da ne zna gdje smo bile prije toga, ali očito negdje na otvorenom, jer nas je vjetar jako raspuhao (nije onda bilo upućenih metroseksualaca; ili je bio muško ili nije).
Doduše, nama na raspolaganju nije bila ni desetina onoga što je izniklo u industriji ljepote, a nismo imale ni toliko novaca. A, iskreno rečeno, da sam pokušala izaći iz kuće gejšastolika, namontirana i razgolićena kao danas mlade žene, mislim da bih bila u kućnom pritvoru do tridesete. I ne samo ja, jer nas ima jako puno s uspomenama na „Niveu“ u džepu, komadić vate i skidanje šminke u liftu, prije nego što otvorimo kućna vrata.
Kako bilo da bilo, danas svakako više nitko ne shvaća ozbiljno ono „manje je više“, a i ja, kad želim otkriti primjenu nekog beauty proizvoda, progooglat ću ili škicnuti na you tubeu kako to rade klinke i kao što kod američkih recepata za kolače dvostruko smanjim šećer, tako ću i ovdje, kod primjene, svesti stvari na razumnu mjeru.
Ali, da se vratim na frizuru. Doista mi je postalo stresno suočavati se s nevoljkošću i nervozom frizerki kad bih poželjela valove (obično to rade u paru i zahtjeva dosta pokreta rukom i četkama), cijela stvar nije jeftina (sto kuna pa na više), a ionako traje, barem na mojoj kosi, tek do sutradan.
Tako sam ja krenula s gadgetima, početno upravo s onim za uređivanje kose, a na svaki ću se posebno osvrnuti.
A nekako u mom stilu, počet ću sa zadnjim koji je izazvao veliku pomamu, pa se našao i kod mene, a radi se o 2u1 proizvodu, pegli i uvijaču za kosu u jednom.
U reklami, kad se tim čudom zahvati kosa, uz jedan pokret zgloba, zalepršaju prekrasni, sjajni i formirani uvojci.
Naravno da to kod mene nije tako funkcioniralo. Za peglanje, spravica je super. Donji krak aparata je ravan i on ide s donje strane pramena, a gornji ima šupljinu i zaobljen je. Meni nije trebala četka ili češalj kao prethodnica, polako sam vukla zagrijani aparat niz pramen. Kosa je, nakon što polako otkližeš aparatom do vrha pramena, doista glatka i sjajna. Pod uvjetom da se ne zaboravi nanijeti ulje za zaštitu kose od vrućine, jer i ovaj, kao i drugi aparati, zahtijeva temperaturu od bar 160 stupnjeva celzijevih.
Uvojci međutim ne idu tako glatko. Moraš nekako uloviti „grif“, meni se spetlja lijeva i desna strana, pa više ne znam koja je gornja, a koja donja strana aparata, a ako je dobro ne izokrećem, kosa ostane ravna.
Odgledala sam barem deset video tutoriala i zaključila da ni druge korisnice nisu puno spretnije od mene i da sve završe s onim glupim, motivacijskim američkim osmijehom, jer sve su one željele „beach waves“, a tko želi nešto drugo neka odgleda neki drugi video. E, pa ja sam željela, jer na plaži i „after plaža partiju“ provedem najviše mjesec dana u godini, a povremeno bih htjela neku definiraniju frizuru i look odrasle žene.
Takvog videa, osim onog na reklami, koji nema veze sa stvarnošću, nema. Jedini korisni savjet koji sam iz tih tutoriala uspjela uhvatiti je bio da aparat, kad klizneš niz kosu, okreneš kao upravljač motora. Tko nije vozio, sigurno se vozio s nekim na motoru ili bar gledao na filmu.
Čak sam ja , nešto upornija od ostalih, više vježbala, pa sam nekako spretnije uspjela okrenuti uvijač i dobiti ljepše i definiranije valove. Nisu, međutim, nešto trajni.
Na slici se vidi situacija u kući i frizura pola sata kasnije, na tramvajskoj postaji, kad sam išla na posao. Kako neko vrijeme, kao što je uopće poznato, nisam putovala na posao, vještina mi je zakržljala, pa ću i ja, kao i druge, tvrditi da mi je ideal imati morske valove koji se vide na kasnijoj slici. Traju još kraće od prethodnih. Vidjet ćemo, ako ove godine vidim plažu i more, imat ću i odgovarajuće valove u kosi. A ako još malo izvježbam tu priču, stavit ću i neki video na blog, pa odlučite same je li vrijedno truda.
O autoru