Kome fali Ikea još?

AutorJasenka

Kome fali Ikea još?

Meni ne.

Iako mogu razumjeti ljude koji će vikend radije provesti u šopingu umjesto na friškom zraku, Ikea nije moj „cup of tea“.

Naime, kupovanje me tamo podsjeća na Seinfildovu epizodu s „Jušnim nacistom“( moja je generacija vjerojatno upućena i u seriju i u epizodu).

„ ‘Oš ovu policu? Na drugi odjel, molim. Ali, izložena je ovdje. Žao mi je, petsto metara lijevo, zabilježite olovkom, pa prehodajte tri kata sjeverozapadno, obiđite još šest odjela, uzmite papirić, pa siđite u podrum. Ako usput ogladnite ili ožednite, tu je naš restoran u kojem će vas proći svaka volja za jelom, jer ćete čekati u redu za poslužavnik, pa za hranu, pa još da pospremite za sobom… „

Plus toga, mrzim kad mi netko, tko mi vješto izvlači pare iz džepa,  nameće životna i politička uvjerenja , docira preko kataloga i odlučuje koji je proizvod za mene namijenjen.( Moram li stvarno položiti test iz političke korektnosti, da bih kupila nekakvu, meni i ne baš previše privlačnu, komodicu?)

Tako mi je na moj upit (stvarno pristojno i brzo odgovaraju na mail, priznajem), zašto u zagrebačkoj Ikei nema ljus sirapa, a na Tajlandu ga npr. ima, ozbiljno odgovoreno da su oni procijenili da mi nismo tržište za to. Hello? I ponudili mi sirup od borovnice. Koji ću, po onom – kupuj domaće, kupit Donin.

I neću popušiti ni tu njihovu skandinavsku priču o hygge, neće mene učit hedonizmu, mi smo ga, na ovim prostorima, izmislili.

No, dobro, svi smo mi, hvala Bogu, drukčiji, onima kojima fali kampiranje u Ikei, a potom njihove mesne okruglice, evo utješne nagrade i recept za te iste.

Zovu se kjöt bullari (izgovara se: čet bulari) i doslovno znače mesni kolačići (svojedobno su preskočile ocean i u Americi postale meat balls).

Sveki mi je davno dala recept (tko ima djecu, zlata vrijedi, recept, ne nužno svekrva ), a m.m. i šogi i dalje cvile da nisu kao Ikeine.

Onda sam prožvrljala po blogovima švedskih blogerica (čemu služi Prevoditelj) i malo modificirala recept, ne bi li bio što izvorniji. 

Dakle: treba vam mljeveno meso (ako doma nemate pakete gotovih kuglica, iz Ikee); trebalo bi biti jako sitno mljeveno, zamolite mesara da vam tri put provuče kroz „flajš mašinu“; pureće mljeveno je npr. odgovarajuće konzistencije.

Na pola kile mesa, ide šalica krušnih mrvica namočenih u mlijeku ili vrhnju za kuhanje. Od začina se stavlja, kao i u naše „faširance vulgaris“, luk, peršin, sol,…, kod mene često fant za kosano meso, ali umjesto papra, stavlja se piment koji daje specifični „šmek“.

Sve se to umijesi i izrađuju male kuglice (kao na slici).

Kuglice se peku na maslacu, (dobra žlica i pol), a onda odlože u posebnu posudu.

Ako se koristi veća količina mesa, sad je vrijeme za odvajanje kuglica koje se ohlađene mogu zamrznuti i koristiti sljedeći put.

Na masnoći koja je ostala na tavici, blago se zaprži razom puna žlica škrobnog brašna (gustina), doda tople vode, po želji doda začina (ja ne stavljam, jer je soja slana), doda mjera sojinog umaka(kupujem sojin umak u azijskom dućanu i poprilično je jak, onog iz samoposluživanja slobodno se stavi malo više),miješa ,a kad zakipi, odloži se tavica i mesne okruglice se vrate u tavicu, poklope, vrate na vatru i prokuhaju (pogledati fotografije).

Šveđani to u pravilu serviraju uz pire krumpir, ali se može poslužiti uz rižu, cus cus i slično.

Na kraju mi preostaje samo zajodlati :bara bra!

O autoru

Jasenka administrator

Napiši odgovor