Kako nepoetičan i okrutno iskren naziv za doba koje se danas , u još uvijek ljetnom „outfitu“ poklapa s mojim životnim, pogođen taman tako da me u sunčani i utješno topao dan kasnog ljeta nešto zazebe oko srca (ma koliko neki izražavali sumnju da ga imam, svačije srce intenzivno kuca kad pumpa ispod njegove vlastite kože).
Neki me dan žena, dok sam gledala neke artikle, upitala jesam li povela kćer u kupovinu, iako se radilo o pratnji ne pretjerano mlade kolegice(nikad više ništa neću kupiti kod te babetine); danas me, kod doktora, gospođe oslovljavaju s „gospodična“, pa se možda opredijelim za trajno nošenje maski i sunčanih naočala.
Kako god, dan je doista prekrasan, sunčane zrake pod pitomim kutom miluju, a ne prže kožu, ali mi je pomisao na pol satno pješačenje do kuće svejedno odbojna – naime, nikako da netko obrati pozornost na ljude koji koriste gradski prijevoz ( tzv. pješaci), pa poveže Zvonimirovu, novu Branimirovu i Maksimirsku nekakvim prijevoznim sredstvom, jer mi se svakodnevni put do posla pretvara u prisilnu tjelovježbu. Još su, ionako uske nogostupe, ispresijecali pseudo biciklističkim stazama, pa mi stalno netko zvonca iza leđa, sa svih me strana napadaju razna prometala, pa se izmičući, svako malo nađem očešana o grmlje ili izbjegavajući pseći izmet na travnjaku pored puta. Dok ne nabavim električni štap, pa si prokrčim put do tramvaja.
Stoga ovog puta izabirem opciju „preko vode do slobode“ ili preko trga tramvajem do doma, što se, desetak minuta kasnije pretvori u odluku „kasnije ću kupit ručak, a sad ću popiti kavu u gradu i obići dućane“. I tako bješe.
Zasićena Internet kupovinom i skupim dostavama (ono iz Kine besplatno, tri ulice dalje četrdeset kuna), okušam sreću u ekskluzivnoj, maloj, niche parfumeriji, gdje mi ljubazna , mlada i dražesna prodavačica nalazi primjerak željenog hijaluronskog seruma, jednostavno ga skida iz paketa za dostavu.
Educirana je i susretljiva, pa dok isprobavam parfeme, malo čavrljamo. Njušim parfeme iz kolekcije „Roja Dove“ i obadvije se, u prešutnoj asocijaciji smiješimo, kad mi objasni kako se „Roja“ izgovara . Dakle, nije me nešto, na prvi njuh , taj duboko uvaženi „Rođa Golubica“ impresionirao. Isprobala još nekoliko, iz kuća „Nicolai“, Byredo i opet zaključujem da su dizajnerski parfemi, na prvu, daleko dopadljiviji ,čak mi se i oni koje sam sama napravila, čine atraktivnijim. Međutim, pandan onome što bi se kod hrane nazvalo „after taste“ čini tu „malu razliku“ – kad nešto kasnije otvaram torbu u koju sam ubacila probne vrpce, zapuhnu me nježni, profinjeni, usklađeni valovi u koje poželim zaroniti lice. Špric s testerića na nježnu kožu zapešća naknadno potvrđuje taj dojam. Možda su za moj, glede intenziteta pomalo vulgarni ukus, previše „skin scents“, ali traju satima i taaako dobrooo mirišu!
Čitam sastojke „NEW YORK Intense Eau de Parfum“-a i znam da sam ih i sama koristila, ali svoj uradak nemam potrebu ponoviti, a po ovaj ću se parfem, moguće, jednog dana vratiti, Rojina „Oceania“ isto primamljivo zove… Možda je tajna u čudotvornom fiksatoru koji hvale na parfemskim forumima, a kojeg je meni nabava preskupa i prekomplicirana. Možda je, ipak, daleko vjerojatnije, u nečijem tuđem znanju i vještini.
Malo kasnije se, s lijepo zapakiranom vrećicom na stolu kafića, zadovoljno družim sama sa sobom, promatram grad koji vida rane i ljude koji prolaze. Konačno kafić u kojem imaju steviju kao sladilo, kava košta umjerenih jedanaest kuna, a pogled koji se pruža, uokviren uglovima zgrada, kao da je minijaturna esencija Zagreba.
U konačnici, na kratkom putu do tramvaja, uz iskušenja brojnih izloga uz koje prolazim (strankinje nam opako zavide na tim dućanima u centru grada), ubodem nekakve jeftine balerinke, sve zbog moje opsesivne monokromnosti… kupim jedne žute hlače u životu, pa da bih ih uskladila, treba mi ovo i ono, dogodi se domino efekt, pa na kraju i tip obuće koji mi je bezveze, u boji koju ne volim. Ali, dan je svejedno lijep!
O autoru