Remek djelo marketinga

AutorJasenka

Remek djelo marketinga

Herr Geza Schön, skidam kapu!

Ma što kapu, skidam kaput, šal i rukavice, traperice,  skidam se do štramplica i pristajem besplatno raditi za vas, nositi vam epruvete, kuhati kavu, prati rublje, peći krumpirušu i dinstati zelje, ribati umivaonik, presložiti ormar,  čitati slikovnice pred spavanje, pod jednim, jedinim uvjetom: odajte mi, preklinjem vas, autora marketinške kampanje koja je „Escentric molecules“ profurala kao parfem koji je obilježio početak dvadeset i prvog stoljeća!

Rekli su čarolija, neuhvatljiv, obara žene s nogu, razvile se diskusije, forumi, rasproda se čudo u roku od 24 sata, traži se veza za flašicu ispod pulta, došla i dječica EM 2, EM 3, svi u flašici jednostavnijeg i trapavijeg dizajna od flaše šibenske lozovače koju možemo kupiti u obližnjem dućanu.

Kad sam čitala, nisam mogla vjerovati, samo jedan sastojak, ISO E SUPER, poznat od 1968.godine, kemijska formula C16H26O, sastojak svega i svačega, jeftini fiksator mirisa od deterdženata do parfema i ja ga naručila, trebalo mi za Grojsman akord, 3,69 GBP za 30 mililitara.

Sve po receptu, stavila 25% Iseka, dodala alkohol, pustila da sazrije, jedan dan pošpricala na lijevo zapešće, pa ovakva tvrdoglava i nepovjerljiva, krenula u potragu za nekim tko će mi staviti malo Gezine molekule na desno zapešće, pa da ja prokljuvim, tko tu koga…

Onda ga je bilo samo u ekskluzivnim parfumerijama s niche parfemima, pa nakon što odslušah panegirik prozirnoj tekućini s tajanstvenim moćima privlačenja suprotnog ,istog i valjda međuspola (toliko da sam poslije natapala sinovima košulje prije izlaska, pa su mi rekli da što ih proganjam s tim smradom), užicala obilan špric na desno zapešće i u konačnici, sarkastični prijekor jer sam oduzela vrijeme, a nisam se odlučila iskrcati preko tisuću kuna za cijelih sto mililitara tog parfemskog čuda.

Skrušeno zahvalim i pozdravim, upozorena na ekscentričan karakter parfema koji se ukazuje kad on želi, ispraćena znakovitim pogledom s porukom „nećeš ti to shvatit, nije žvaka za seljaka!“

Šnjofam na putu doma, niti miriši na lijevom zapešću nit’ na desnom. Sad me vidiš, sad me ne vidiš. Obožavam takve odnose na poslu, u prijateljstvu, u privatnom životu. Kao da ti produžuju ugovor o radu svakih petnaest dana ili  si u vezi s višestruko oženjenim tipom.

Tek oko ponoći, nosnice mi poškaklja nekakav ugodan miris i podsjeti na školu. Miriše na šiljotine, meko, drvenasto, čisto. Zavuklo se ispod lijevog rukava veste, ne napušta. Pa s desne strane, miriše desni rukav. Jednako fino, delikatno. Nestane. Za pola sata izmjenjuju se valovi mirisa, pa se umire. Dopalo mi se. Pošpricala po kosi. Ništa ekskluzivno. Ne guši niti razara, ali uskomeša se, pa uspava.  Postao mi parfem za spavanje. Sličan Encre Noire, isto nekad jasan i glasan, nekad ga ne osjetiš. Pročitala poslije, EN je pun Iso E Supera.

Zato, herr Geza, svaka čast. Kao prvo, zbog iskrenosti. Drugo zbog arogancije. Znam da biste mogli stvoriti čudo. A vi se  nama nasmiješite u brk i  izjavite kako ste odsvirali simfoniju s jednom, jedinom notom. Mislim, može se svirat i na travčicu, ali tko će platiti kartu da to sluša? A vi napunili stadion!

Zato kažem, molim, preklinjem –  mail, adresu, poštanski sandučić, bilo kakav kontakt kreatora reklamne kampanje, pravog remek djela.

Ja bih napisala knjigu, recimo naziv „Molekula života“.

U knjizi jedna riječ: „Voda“.

Bestseller.

U drugoj: “Mineralna voda“.

Treća: „Mineralna voda s kriškom limuna.“

Eto trilogije, potencijal za dobiti Nobelovu nagradu za književnost. Ako je mogao Bob Dylan, što ne bih ja za trilogiju?  

O autoru

Jasenka administrator

Napiši odgovor