Al’ je snijeg, al’ su labudovi, al’ je strujanje zraka, al’ generacijsko pitanje, al’ je ipak propuh…

AutorJasenka

Al’ je snijeg, al’ su labudovi, al’ je strujanje zraka, al’ generacijsko pitanje, al’ je ipak propuh…

Definicija propuha, koju sam našla na hrvatskom jezičnom portalu kaže da je  propuh „struja zraka koja prolazi kroz dva nasuprotna otvora [sjediti (biti) na propuhu]; promaha.“

U susjednim zemljama, poznat još i kao „promaja“.

Njegova najveća podmuklost i prevara je kao i  Sotonina – uvjerio je ljude da ne postoji.

Evo, otkad sam i psihološki prešla na mračnu stranu („vječiti tinejđer“ u meni se dugo opirao, po onom’ „ne vjeruj nikom iznad tridesete“), mladi mi, povremeno, idu na živce. Čini mi se da ja, svojedobno,  nisam bila takva sveznalica ,nisam  starijima skakala za vrat, škrgutala zubima niti urlala pokušavajući ih uvjeriti da su apsolutno u krivu, posebice oko vremena i uvjeta u kojima su živjeli, zdravorazumski utvrđenih činjenica, a moguće i struke kojoj su posvetili veći dio života… Moguće da ipak jesam, a sad sam samo postala i zaboravna i čangrizava, jer, kao prvo, ne idu mi samo mladi na živce, a, ruku na srce,   bilo je u mojim mladenačkim danima lupanja vratima , žučnih diskusija, suza, prodika i povišenih glasova, nakon mnogo godina i shvaćanja da su oni s mračne strane, u ponečemu, bili u pravu. Npr. dok prelazim maskarom po obrvama ili onog što je od njih ostalo, shvaćam da me snašlo prokletstvo bjesomučnog operiranja pincetom kojom sam pretvarala gusjenice iznad očiju u tanke, tada pomodne crte i kojem se moj tata bučno i opsesivno opirao i proročanski predviđao upravo ono što se dogodilo – mojih gustih i  sjajnih obrva više nema.

Ali, da ne ulazim u sve oko čega se nisam slagala s nekim ili se ne slažem s drugima, svih generacija, nekako mi, kao rijetko što drugo, digne živac kad me netko sa superiornim gardom i diplomom na kojoj se tinta još nije osušila,  uvjerava da propuh ne postoji. Pa me još s njim maltretira. Jer su to znanstvenici rekli. Kao, svi nam se zapadnjaci čude, u njihovom rječniku, uopće ne postoji pojam „propuh“, nego je to (dobrodošlo)strujanje zraka.

Istovremeno, u britanskom sam priručniku o uzgoju orhideja naišla na savjet da ih ne izlažemo „propuhu“. Pa, kako sad za orhideje postoji, a za ljude ne postoji?

To mi, navodno benigno strujanje zraka svaki, ali baš svaki put kad sam mu izložena, izaziva trenutnu fizičku neugodu, a u najkraćem mogućem roku nakon direktnog izlaganja  rezultira hunjavicom, glavoboljom, križoboljom, ukočenošću vrata i slično.

Jednako kao i svim onim prosvjećenim koji me, kad podviknem da zatvore „suprotne otvore“, gledaju kao ravnozemljaša, drže znanstvene prodike i usput se podsmjehuju kao da su me uhvatili kako djedu Mrazu , u božićnoj noći, ostavljam kekse i mlijeko. Najglasnije oni koji uhvate stolac u zavjetrini. Pa onda viču da im treba zraka.

Mogla bi tu i znanost ponešto objasniti. Različite tlakove, sudare zračnih struja, ubrzanja, barove, turbulentna i druga strujanja zraka ili što ja znam, ne da mi se učiti fizika nakon toliko godina pa  pojednostavljujem stvari i  nekako povlačim  paralelu; zamišljam balon na čistini i dva tijela otprilike iste mase kako se, suprotnim pravcem, kreću prema balonu istom brzinom i istim putom, pa se bez zaustavljanja sudare. Ili će promijeniti kretanje i proći jedno kraj drugog? Što će se dogoditi s balonom u prvom slučaju, a što u drugom? (Sorry, nekako se, s jednako glupo koncipiranim zadatcima, srećem kroz cijelo školovanje moje djece).

Bez primijenjene fizike, matematike, geografije i sličnih dječjih radosti, molim one koji ne vjeruju u propuh da se maknu iz svojih kutno pozicioniranih sjedala koje hitaju uhvatiti. U kafiću, npr., ako im je toliko vruće, neka skinu kile puderčine i futrane grudnjake, pa nećemo konobare maltretirati s kontradiktornim vriskovima „zatvori“, „otvori“. Dakle, stvarno zvučim kao čangrizava baba, a možda to i jesam. Ako to svedem na generacijsko pitanje. A opet, moji su starci na primjer vjerovali u „provjetravanje“ (oni su to zvali „luftanje“, a ja ne. Bilo je, u svakom slučaju, jeftinije od  klime.

Kako god bilo, da se ovo pitanje ne pretvori u nekakvo ideološko, sve  superiorne znanstvenike, izazivam, ne na dvoboj, nego na eksperiment. Hajdemo se dobro oznojiti u teretani, ja ću se, nakon toga, obrisati i sjesti pola sata u prostoriju u kojem je otvoren samo jedan prozor, a oni neka sjednu na ono što ja zovem „propuh“, a oni strujanje zraka. Veselim se unaprijed!

O autoru

Jasenka administrator

Napiši odgovor