Panično pokušavam uštedjeti vrijeme i energiju kad se radi o kućnim poslovima. Nekad davno, mislila sam da će me cijela ta priča oko kućanstva zaobići, a ja ću se baviti važnijim stvarima. Ako ne važnijim, barem glamuroznijim. Međutim, život je htio drukčije, a i na svakoj igri na sreću dobijem kuhinjske krpe, pa mi je jasna poruka odozgo .
S porukom su mi zato, kako bih lakše podnijela udar na moje snove, poslani i dobri ljudi kako bi mi dali dobre savjete. Prijatelji, susjedi,kolege, blogeri, članovi obitelji – uključujući moju pokojnu mamu i baku. Što ne znači da ću ih se baš svih držati.
Moja je baka , naprimjer, bila uvjerena da i ja, poput nje, prvo iskuham krpe u veš loncu a onda ih operem u ciklusu na 90 stupnjeva, s dvostrukim ispiranjem, a onda ih, onako dobro iscijeđene, rastresene i osušene na suncu, peglam po rubu, pa tek onda u sredini, a nakon jednog brisanja, krpe ponovo proživljavaju ovu torturu.
Kuhinja se dezinficirala nakon svakog kuhanja, a kuhalo se stalno. /Mislim da bi moja baka danas bila visoko pozicionirana u stožeru za borbu protiv corone i da bi si virus morao dobro razmisliti na kog’ se namjerio./
Kad je baka svojedobno shvatila da od mene kao kućanice nikad ništa, jer teško da ću ikad uspjet zaklati, pa čak ni očerupati kokoš, logično je zaključila da bih se trebala dobro udati. Ponekad me je vodila na oglede kod svojih prijateljica koje su imale odgovarajuće sinove, unuke, nećake… onaj sjaj u njihovim očima kad su se međusobno pogledavale preko kave i kocki šećera u porculanskim posudicama… neprocjenjivo!
I nekako je uvijek imala informacije o mojim udvaračima…
“Što se zlato ne udaš za onog bogatog doktora,onog sa stanom u Ilici ?
Baka, stariji je dvadesetak godina.
Ma, što će ti balavac kojeg ćeš čekati da se iškoluje!
Ali manji je od mene!
Kad sjednete u „BMW“, jednako ste visoki.“
Pred njenih metar šezdeset čistog autoriteta, mnogi su stajali u stavu mirno, čak su i majstori drhtali (jedino nije uspjela s mojim tatom, to je uvijek nekako ostala Tom i Jerry priča, pa smo ga brat i ja s divljenjem prozvali “Nesalomljivi” ).
U svakom slučaju, baka je bila poprilično praktična žena, ja nisam takva katastrofa od kućanice kao što se očekivalo, a neke od njenih savjeta i danas primjenjujem:
– Stavim kuhati alkoholni ocat i vodu u omjeru 1:1, kad provriju, prelijem preko slavina, pustim koju minutu, isperem i „izglancam“ suhom krpom, najljepše sjaje;
– Ako želim da mi bijele zavjese budu doista bijele (imam ih na jednom jedinom prozoru), noć prije pranja namočim ih u posudi vode u kojoj sam rastvorila prašak za pecivo(nakon toga ih ubacim u perilicu, naravno);
– U mješavinu za palačinke umiješam malo ulja, neće mi se lijepit, a za toliko ću smanjit masnoću na tavici;
– Kad god mogu, koristim svježi kvasac, a ne suhi;
– za dobar biskvit je doista važno da se brašno prosije, ako se stavlja kakao i kakao se treba prosijati;
– nije intelektualno vlasništvo moje bake, ali nadovezuje se – za dobar biskvit je najbolje prosijati oštro i glatko brašno u jednakim omjerima (neće se previse mrviti, a ni biti onako zbito).
– Za uštedu na vremenu, može se pripremiti ono što se u receptima s interneta naziva self-raising brašno za kolače: tri osmine oštrog, tri osmine glatkog i dvije osmine škrobnog brašna prosijati zajedno s praškom za pecivo (dvije žličice na kg brašna) i pola žličice soli, držati u dobro zatvorenoj kutiji i koristiti prema receptu;
– u smjesu jaja i mlijeka za pohanje dodati malo rakije, upijat će manje masnoće, a s obzirom na to da je moja baka pohala na mješavini ulja i svinjske mssti, dokazano;
– svinjska mast može zamijeniti maslac u većini recepata, a pita je savršena (također dokazano);
– sve što je imalo trulo i pljesnivo treba baciti, a ako sve ne iskoristiš i dođeš u situaciju da ti nešto postane trulo i pljesnivo, nula si od žene; rukovođena time, nakon dva dana natezanja tko će očistiti mjericu jagoda, došle su do granice da ja postanem nula od žene. Pa sam ih pretvorila u pekmez od jagoda, taman za palačinke; sa sjećanjem na moju baku. Slika
O autoru