Dosta mi je komunikacije s uljepšanim, dvodimenzionalnim avatarima s raznih profila.
Valjda ćemo svrgnuti i ovu „krunu“, skinut život s čekanja, ljudi se moraju dodirivati, a ako ti netko želi nešto šapnuti, mora ti prići bliže od dva metra, šaptom su mi najglasnije rekli najvažnije stvari.
Želim pravo okupljanje, ljudska bića koja dišu, rukovanja, pretrpjet ću i puse u obraz, želim stvarni smijeh umjesto simbola, glazbu, izmjenjivati verbalne komplimente umjesto lajkova, razlog da dotjeramo sebe, a ne fotografiju. Povodi i mjesta mogu biti različiti – svadbe, zaruke, godišnjice, poslovni sastanak, seminari, happy hour, sprovodi (o da, koliko god blesavo zvuči, jedne mi se godine tako zaredalo da sam imala osjećaj da mi se društveni život odvija po mrtvačnicama, obližnjim birtijama i karminama).
Svakakvi se susreti kriju iza povoda, susreti s bivšim, skoro pa bivšim, privlačnim bez statusa, ali bio je privlačan, starim društvom, gadurom koja ti je zagorčavala život i činila te najjadnijom od jadnih u vlastitim očima, s dalekim, prastarim rođakom koji te je zadnji put vidio kad si imala aparatić za zube, ikserice i heklane dokoljenke(ono „čujem da si odličan đak, da ideš na natjecanje iz matematike, fino“ – neizgovoreno „a bar si jadna pametna“); ili jednostavno, samo želite druge podsjetiti na nekadašnji status najzgodnije cure u ulazu, ulici, kvartu, školi…
E, u tim slučajevima, priznajmo si, ima trenutaka kad jednostavno MORATE zablistati. Kad kažem zablistati, mislim stvarno zablistati, ono WOW, caramba i carambita i „ostaviti bez riječi“ efekt u jednom !
Za neke od nas, davno su prošla vremena kad smo se budile lijepe, a onda, budne, pozorno evidentirale što sve na nama ne valja. Sada, kao i u ostalim stvarima, preostaje priča s limunom i limunadom odnosno – u našim godinama blistati, za početak, znači izgledati MGVG – mlađe, glađe, vitkije, glamuroznije. U praksi, za to treba uložiti puuuuno truda. Da se razumijemo, sav trud i ulaganja, od većine od nas neće napraviti Monicu Bellucci ili Sofiu Vergaru, ali ne vjerujete valjda u to da se one oslanjaju isključivo na ono što im je priroda dala; a o tom što im je sve na raspolaganju kao mala pomoć prirodi, možemo samo sanjati.
Pa, prije nego što skupimo novac, vrijeme i hrabrost i rezerviramo termin za liposukciju, lifting, rinoplastiku i silikone, nakon desetljeća iskustva i valjda već neke raspoložive logistike, pribjeći ćemo malim trikovima i dobroj organizaciji. Nešto volje, nešto vremena, nešto sredstava. Nema predaje! Ni kad si najnepripremljenija, a dobila si poziv na kavu unutar pola sata. U konačnici, uvjerena sam da svaka od nas u kupaonici ima suhi šampon, sprej, štift ili maskaru za sijede i britvicu, a u ladici bar jedne sunčane naočale. Osobno ih stavim kad god mogu, i u sumrak, jednostavno se ostavlja bolji dojam.
Naravno, draže nam je kad imamo neko vrijeme za pripremu. Obaviti kakav tretman, šoping, osmisliti „outfit“. Kakav? Dojmljiv, ali vjeran sebi. Da bismo ostavile dojam na bilo koga, moramo se osjećati ugodno u vlastitoj koži. Ako devedeset posto vremena provodite u tamnoplavom, sivom ili smeđem, možda se nećete osjećati najugodnije u žarko crvenom. Možda. A moguće ćete, na primjer, uskočivši iz elegantnog kostima u poderane traperice, otkriti pravu sebe.
U nečem moram biti jasna i iskrena – ako imalo želite impresionirati nekog muškarca (ništa ja ne sugeriram, to raspravite same sa sobom), a da je prerastao vrtićku dob, zaboravite Gita cipele, „snaša suknje“, zakopčane dindrlice, natikače s plutom, tenisice s petom, balerinke sa zaobljenim vrhom… Sorry. Netko vam to mora reći.
Zato sigurno imate neki atraktivniji komad odjeće u kojem se osjećate dobro, jako dobro. Nadam se da je strukiran. Oversize ostavite klinkama. Nadam se i da je u pravoj veličini. Primijetila sam, naprimjer, kako žene koje nose konfekcijski broj 42 često kupuju 44, a žene koje nose 40 , uvlače se u 38. U jednom od svojih objava ću se posebno osvrnuti na to, za sada, ukratko – odjeća ne izgleda dobro ni kad je prevelika ni premala. Što se, posljedično, događa? Ako se, bilo gdje, stvaraju nabori kad se zakopča, a nisu predviđeni krojem, komad odjeće nije dovoljno velik i žena izgleda krupnija nego što je. Isto tako, kad vam dugi rukavi pulovera od kašmira prikrivaju nadlanicu to izgleda ženstveno i nježno, ali ako vam iz poširokih rukava sakoa vire samo vrhovi prstiju… mislim da ne moram ništa govoriti, vizualizirajte same.
Pretpostavljam da imate ponešto brendiranih stvari u ormaru, čak i neke kapitalne primjerke. Pokušajte odoljeti i nemojte stavljati na sebe više od jedne (osim ako za to niste jako dobro plaćene). Ako ih imate više, neka se oznaka brenda (posebice onog najskupljeg)ne vidi. Želite pokazati da imate stila, ne izgledati kao prezrela zaručnica ruskog mafijaša.
Zato, za dizajnerski komad nakita mogu reći: „Samo naprijed!“
Po vlastitom izboru Otkad me prijateljica uvjerila da nisam prestara za velike naušnice – ringove (poklonila mi je par jednog Božića), ne izlazim bez njih. To je moj izbor, a malo sjaja uz lice, laskat će svakom tenu.
Ja bih, recimo, ako se ne može odlučiti, svakoj ženi preporučila da u ormaru ima tzv. „tulipan“ haljinu. To je haljina s dubokim „faltama“ u struku koja se sužava prema koljenima. (Ako imate sreće naći haljinu duljine do koljena). Prekrit će eventualno problematična strateška mjesta, a silueta koja se sužava, laska figuri. Ne želimo izgledati kao Eiffelov toranj, zar ne?
Osobno, meni izlaske obično rješavaju crne hlače (jedne od više njih),u raznim kombinacijama ili „tuba“ haljine. U nedostatku ideje, uvijek ću posegnuti za malom crnom haljinom, još da mi je naći neku koja u pranju neće poskočiti iznad koljena… Ne slažem se s tim da žena mora biti manekenski vitka da bi nosila haljinu uz tijelo. Ponavljam, prava veličina, strateški postavljen detalj, uspravno držanje… a svakako se isplati uložiti i u dobar komad donjeg rublja, po mogućnosti u boji kože (ja sam svoj otplaćivala šest mjeseci). U slučaju da to niste voljne, a želite se malo „utegnuti“ ili zakopčati hlače koje vas stišću, bez steznih gaća i šavova koji će viriti ispod odjeće, postoji nešto što imamo u kuhinji – prijanjajuća folija koju ćete stisnuti i omotati oko sebe gdje je potrebno. Počnite na struku i jednostavno omotajte koliko je potrebno, kao da omatate zavoj. Na kraju još malo zategnite i učvrstite, zataknuvši skupljeni vrh za rub. Genijalno je, djeluje i još neko vrijeme kad je skinete i tjera vas da se držite uspravno. Znate ono, glava gore, prsa van, trbuh unutra – nisu naše bake bile bedaste.
Ne zanemarujte čarape, neka budu fine, bez uzorka i ne presjajne – crne uz crno, antracit uz sivo ili plavo, za sve drugo preporučam sitno mrežaste brončane ili tamnije boje noge. Probajte i bit će vam jasno zašto.
Cipele, taj predmet želja! Tu si dajem mašti na volju, pun mi je ormar „suvenirskih“. Sve dolazi u obzir, lijepe tenisice, salonke, leopardi, mašleki, štras, perle, crne, drap, crvene, zelene, boje pudera, s petom, ravne, poželjno od prirodnih materijala. Glavno da je boja u skladu s odjećom. U svojim sam pedesetima otkrila štikle. Vizualno čine figuru vitkijom, hod ženstvenijim, modnu kombinaciju malo glamuroznijom. Ne treba pretjerivati(ni u tome koliko često se nose ni u visini pete) i treba znati da se štikle kupuju bar pola broja veće, kako stopala ne bi kipila iz cipela. Svadbe po Dalmaciji dodatno su mi otkrile kako uz nošenje štikli nije loše postojanje alternativne obuće (japanke, balerinke) koje se mogu ponijeti u torbi ili u automobilu. Kad negdje ulaziš i gledaš ljude s visoka, zgodno je za prvi dojam, ali šepesanje iza ponoći, nakon što si procupkala sve kamene kale i tornjeve, odstajala obred i otplesala pokoji „vlakić“, nije nimalo dostojanstveno.
Frizura, šminka, nakit… ni danas nisam na čisto s tim bih li se prvo tuširala ili sredila kosu, hoću li riskirati da smočim kosu ili da se oznojim ako je uređujem nakon tuširanja. Ako imam termin kod frizera, stvar je riješena. Poželjno ga je odraditi dan ranije kako bi se izbjegao onaj bapsko – upicanjeni – polakirani izgled. No, kod ležernih frizura poput valova, kad smo sretne da prežive do večeri, frizera ću probati ugovoriti koji sat prije izlaska. Ako ne stignete kod frizera, pa čak ni oprati i isfenirati kosu, suhi šampon čini čuda za volumen, može čak pripomoći tankoj kosi.
Perete li kosu kod kuće, nije loše tog dana napraviti botoks kose kao što sam vam opisala u jednom od svojih prijašnjih postova. Inače je ne opterećujte s previše regeneratora ili sredstava za njegu, jer je nećete moći oblikovati.
Osobno, ako nemam drugog rješenja, pegla za kosu izvuče stvar, jednostavno je izgladim, poprskam s malo spreja za sjaj i to je to. Naravno, cijela priča uključuje prethodno odrađivanje mjesečnog „ja to zaslužujem“ tretmana. Baš sam se nedavno frizerki, dok sam udisala Co2 ispod maske, s bojom na glavi, povjerila da sam već pomalo umorna od borbe s izrastom i da sam vrlo blizu prelaska na stajling moje inicijalinjakinje (nije Karleuša jedina)- kosa kratka i sijeda, fini kostimići i ortopedske salonkice.
„Joj, nemojte molim vas!“ Zavapila je.
„Ali, dokle?“ Zavapila sam sad ja.
„Dok god možete!“
„Hodat?“
„Disat!“
Eto, psihologija u praksi, raspoznaje žena prototipove, a ja s frizure prelazim na ostalo.
Ako mi se jako žuri, preći ću kockicom leda preko kože lica, dekoltea i usana, koža trenutno izgleda zategnutije i svježije. Međutim, najbolje je uhvatiti malo vremena i nabaciti kakvu masku – ima ih toliko gotovih po pristupačnim cijenama, da je doista šteta preskočit taj korak. Izaberite treba li vam koža sjaja, zaglađivanja, zatezanja, uporabite odgovarajuću, ali nemojte stavljati više od jedne. Ako nemam baš nikakve pri ruci, ukuhat ću žlicu škrobnog brašna u šalici vode, dodati 2 žlice soka od mrkve i žlicu vrhnja ili jogurta, razmazati po licu i pustiti da se maska dobro osuši, pa je isprati mlakom vodom, jer privremeno podiže muskulaturu lica. Za zatezanje je navodno dobro ulupati malo bjelanjka, staviti na lice ,pustiti da se osuši i isplahnuti. Ukoliko kod kuće imate serum s C vitaminom, instant će vam osvježiti lice.
S godinama sam, ipak, zaključila da mi je preplanulost draža od bilo koje pripreme i podloge – izgledam mlađe, svježije i zdravije, a preplanulo (ne reš pečeno) lice podnosi jači ruž. Iako je godinama bio moj zaštitni znak, shvatila sam da postoji životno doba u kojem si premlada i doba u kojem si prestara za crveni ruž, pa sam ja svoj davno zamijenila „coffe“ i toffe“ nijansama. Ruževe jarkih boja koristim samo kad potamnim i zato se odreknem ostale šminke, s tim da se potrudim da mi koža bude dobro hidratizirana. Ljeti. Stoga razmišljam uvrstiti maramice za samotamnjenje u kozmetičku torbicu za ostatak godine. Ionako, zbog mog kroničnog straha od „prenašminkanosti“, ne rabim teške podloge ni pudere, a nisam baš s make upom ni pretjerano vješta. Držim se onog sigurnog da je manje-više. Jednom ću si, kad bude bolja epidemiološka situacija, priuštiti profesionalno šminkanje.
Svejedno mogu preporučiti nekoliko koraka – primjerice, uporabu primera (zapamtite MG – glađe, mlađe)ispod onoga čime tonirate lice. Malo svijetlog pudera ću tek lagano utapkati u najizraženije bore i nanijeti BB kremu. Kako je izbor boja kod toniranih krema dosta ograničen, reguliram boju dodatkom pigmenta koji se može posebno kupiti u drogerijama, kako bi se krema potpuno stopila s tenom. Za izlazak se može dodati i malo sjaja ili bronzera i to posvuda, uključujući dekolte i dio vrata prema uhu. Usne će izgledati punije, ako malo shimera stavite u udubinu iznad gornje usne.
Ponekad ću, u najskromnijim količinama, finiširati s malo pudera u prahu, onako širokim kistom, skroz površinski.
Tuš za oči prepustite mladima, potez meke olovke uz rub gornjeg kapka će omekšati pogled, a za iluziju sjaja u očima, u unutrašnjost donjeg kapka, može se povući crta bijelom olovkom. Za ukrotiti obrve mi se kao najpraktičnija pokazala maskara za obrve(nikako u pretamnoj boji). Dugotrajni ruž mi je uzdanica, a pripadajućim kistom, prije popunjavanja, mogu se fino iscrtati vanjske konture usana. Napustila sam i crveni lak za nokte, pa uglavnom koristim bezbojni; u određenim godinama, naime, nije loše usvojiti neke damske manire.
Ima još nekoliko praktičnih detalja, o kojima nitko ne govori, a mogu pokvariti raspoloženje. Na dan kad negdje izlazite, jedite. Nećete izgledati vitkije ako gladujete . Bit ćete nervozni i možda čak imati probavnih problema. Jedite više laganih obroka, preskočite tešku hranu i hranu koja napuhava poput graha, češnjaka i slično. Po mogućnosti, imajte rezervne čarape, jer one koje ste pažljivo navlačili, imaju tendenciju puknuti u najnezgodnijem trenutku.
E, sad ono moje, najdraže… Mirisi…sad bih trebala napisati „ne pretjerujte“. Ne pretjerujte! Ako izlazite sa mnom. Nisam oduševljena kad me netko nadmiriše. Inače, koliko i gdje? Mjera su „mali špricevi“.Prvo na pulsne točke i između grudi, čim se istapkate ručnikom i nanesete losion za tijelo nakon tuširanja. Mali špric s unutrašnje strane koljena. Na četku za kosu prije češljanja. Na rubove unutrašnje strane push up grudnjaka (kako bi i spužvica zadržala miris). Na onu ljepljivu, vanjsku stranu dnevnog uloška prije nego što ga pritisnete uz gaćice. Malo u cipele. Oblačić kroz koji ćete žmireći proći. Ja prolazim kroz oblačić i u „rikverc“. Ali, to sam ja.
Još nešto. Samopouzdanje. S godinama sam naučila ulaziti u prostor, osjećajući se kao kraljica. Pod uvjetom da se prethodno mogu nasmiješiti svom odrazu u ogledalu. Danas , pred ogledalom, više ne nabrajam što bih na sebi izmijenila, tražim što mi se na meni sviđa, jesam li to istakla , je li sve u skladu jedno s drugim i jesam li dala sve od sebe. Ne volim uljepšavati svoje slike ni gledati tuđe uljepšane slike, volim sretati ljude. Pa, tako, otkrivam male trikove kako autoshopirati sebe, u nadi da ćemo izaći iz ove nevidljive tamnice i opet sretati jedni druge.
