Većini se žena potraga za „onim pravim“ , parfemom s velikim P, pretvara u potragu za svetim gralom. (Doduše, na neki je način slična stvar i s mužem. Poneka odmah zna da je on onaj pravi. Druga pak i dok puše svjećicu na torti za dijamantni pir, s dostojanstvenom bijelom kosom , okružena podmladkom tko zna koje već generacije, nekako u sebi misli „…ma mogla sam se ja i bolje udati…“). U svojoj potrazi, netko se zaustavi nekoliko puta, odlučan i fokusiran na krajnji cilj, a netko, eto, uživa u potrazi, zastane na mnogo postaja, pa čak i ako nađe ono pravo, s vremena na vrijeme, zaželi se promjene. Ponekad slijedimo i trendove, iako osobno nisam bila luda za idejom mirisati kao cijeli grad. Zadnjih se godina, sve češće, oslanjam na recenzije. Nekad se s njima složim, nekad ne ili bar ne u potpunosti. Parfem je doduše jako individualna stvar. Svaka koža ga nosi drukčije i to u različitim uvjetima, ovisno o doba dana, godišnjem dobu, hormonalnoj ravnoteži, čak raspoloženju.Ipak, znaju oni što rade zašto nešto rade i zašto nam se nekad ukusi poklapaju. Moram istaknuti da je ono što pišem o nekom parfemu isključivo moje osobno mišljenje, temeljeno na mojim dojmovima i nikako ne želim kritizirati ili omalovažiti nečije drukčije mišljenje, kao ni favorizirati ili reklamirati neki proizvod. Pa da recenziram parfem koji sam kupila zadnji, „na slijepo“, temeljem recenzija. Čim sam pročitala retro, pa šljiva, jak, miriše na osamdesete, odmah sam ulovila akciju i kliknula na 100 ml, cijena više nego prihvatljiva.
Ponovo sam se uvjerila da parfemu moraš malo „pustiti krv“ odnosno koristiti ga nekoliko dana, pa ga pustiti da odmori , a onda opet probati i potom donijeti nekakav zaključak.
Na prvu – čista Chanelova 5-ica. Raspoznajem aldehid C11, previše C11./ Kad mi je stigao prvi naručeni C 11, skoro sam se rasplakala. Onako izravno iz bočice, smrdio mi je na prljavu kosu. Svejedno sam ga natrpala u kompoziciju, očekujući da će se dogoditi čudo. Nije se dogodilo, u vrlo malim količinama daje tu „damsko-bapsku“ aromu koju ja, s vremena na vrijeme, volim; ali ja sam pretjerala, pa sam ga potom pokrivala Hexyl Cinnamic aldehidom (jeftin, a prekrasan miris jasmina). Ipak, kad sam gotovi parfem stavila na sebe , prodavačica u „Konzumu“ pratila me po cijelom dućanu i na kraju mi se ispričala što hoda za mnom, „jer tako fino mirišim“.“/
Ali da se vratim Cabotineu, na prvu zapuh C11, C12? Kasnije, pretvara se u nekakav sramežljiviji „Poisson“ i to onaj retro(koji ja nisam voljela ni kad je bio „glavna faca“ u gradu, jedini parfem koji mi se više sviđa reformuliran).
Škvadra na poslu zadovoljna, malo ih zapuhne, ne osjete ga na 20 m. Ne napušta lako kožu, priljubi se satima. Nakon nekog vremena, na meni je počeo mirisati kao da sam stavila sredstvo za čišćenje s mirisom „Poissona“. Pustila sam ga na miru nekoliko dana.
Danas ga osjetim na sebi, s nosom na zapešću, nakon točno osam sati i sad se više ne pretvara u sredstvo za čišćenje. Za nekog čija koža snažnije „emitira“ miris od moje, isplativ. Kako je ostalo ponešto do 100 ml, teorijski „još nam se može desiti ljubav, desiti velim…“ Za sad, ne vjerujem da ću ponoviti.
O autoru