Kruh i mast, kolinje i čokoladno mlijeko

AutorJasenka

Kruh i mast, kolinje i čokoladno mlijeko

Dugo sam mislila da je kruh premazan mašću za poslijepodnevnu užinu, osim moje, uspomena još samo nekolicine…naime, nekako nismo baš bili profinjena obitelj,  pa iako se kod nas jelo dobro i gostilo puno, činilo mi se da su cvrljenje domaće masti i čvarci umjesto čipsa, profani hobby  moje mame i par susjeda koje su hodočastile na kavu. No, tijekom sam vremena čula  za tolike varijante (s crvenom paprikom, šećerom, solju etc.) i od toliko ljudi, da sam shvatila da smo generacijski bili unificiraniji nego što je itko mogao pomisliti, a naši „proustovski“ kolačići i brojniji i sličniji nego u bilo kojem romanu. Sladoledi na štapiću, domaći pekmez od šljiva,   jagode iz vrta,  mame s kuhačom kao trećom rukom, između inog i kao  simbolom odgojnih metoda zbog kojih bi im danas oduzeli djecu (u „Politikinom zabavniku“ su čak objavljivali tekstove u rubrici „Najveće batine koje sam dobio“ ili nešto slično), rum-punč za kolače, s crtežom lijepe crnkinje na naljepnici boce, koji potežemo u „špajzi“ kad nas nitko ne vidi, tvrdi bomboni iz rinfuze od kojih ti nepce prokrvari …Dan Republike, spajanje praznika , traumatično skvičanje prasaca koje kolju, a mi se djeca besciljno motamo i histerično cerekamo, na rubu suza. Do Uskrsa, kad bi se šunka onog jadnika kojeg su naši starci plaćali po „kili žive vage“ pošteno osušila, već bismo zaboravili koliko smo, u stvari,  mrzili „kolinje“. 

Svaki je nedjeljni ručak bio slično strukturiran, a započinjao je govedskom juhom i domaćim rezancima tankim kao  konac za vezenje (još je gora varijanta bio tzv. „ajgemahtec“), nastavljao se slamanjem našeg otpora oko konzumacije, milom ili silom i  predstavom oko toga. Uslijed kolektivnog karaktera tih ručkova, nisam bila jedina, ali sam bila najčešća meta, pa sam ispala dijete-slučaj, jer su njihovi napori uglavnom završavali kapanjem suza u, ionako već ohlađenu juhu , sipanjem ogromne količine soli i papra da dobijem na vremenu, oblizivanjem žlice glumeći da gutam, dok se ne bi smilovali , maknuli tanjur i dali mi nešto drugo za jesti.  Kako sam ulazila u tinejđersku dob, krenuli su taktikom posrednog uvjeravanja, perfidno, obično u aliansi s nekim kome sam vjerovala, npr. starijim bratićem: započinjala bi se tema kako se dokazano, konzumiranjem juhe debljaju noge i gotovo sam svaki put nasjela. Odmah iza ručka bi trčala pred ogledalo provjeravajući je li kod mene započeo obrnut  postupak iz „Preobražaja“ i je li se „Gregorka“, iz skakavca,  počela pretvarati u komada. Neprosvijećenih li roditelja, naivne li mene, da su me, onakvu tanašnu, krakatu i maloljetnu odveli u neku modnu agenciju preko oceana, mogla sam zarađivati lijepe dolare po satu….no, kako čujem, još sam dobro prošla, bar iz lonca nisu virile kokošje noge za „globanje“, ako se koja krčkala kao pojačivač okusa, strateški su je sklonili dok sam ja za stolom.

U odraslijoj dobi, nakon pokojeg, relativno uspješno riješenog mamurluka, shvatila sam da koncept domaće juhice, pune proteina i ekstrahiranog  povrća i nije tako loša ideja, debljanje bilo koje tjelesne kote je postalo ne samo nestimulativno, nego i nepoželjno, a danas bi mi suze, nad ručkom koji mi je skuhao netko drugi, prokapale samo kad bi mi pokušali oduzeti tanjur.

Nisu sve gastronomske uspomene iz djetinjstva dramatične, sjećam se ljetnih prijepodneva, još toplih kifli prerezanih po pola i premazanih maslacem, s narescima na tanjuriću sa strane ,( jer uvijek sam jednu polovicu kifle voljela pojesti samo s maslacem) i čokoladnog mlijeka iz tetrapaka, koje je mama, prije nego što bismo brat i ja ustali,  uspijevala ohladiti tako da bi orosilo čašu. 

Nijedan kakao, vruća čokolada u kafiću niti instant napitak nema niti je imao taj „taman-aman spoj čokolade i mlijeka“ okus, posebno otkako smo se obiteljski prebacili na mlijeko bez laktoze. 

A onda sam ja, jer me tresla šećerna groznica,  u hladno mlijeko ulila malo domaćeg kakao sirupa, zadovoljna intenzitetom boje promiješala  i voilà!

U nastavku je recept za čokoladni sirup i link web trgovine  na kojem sam recept našla. Nekad mi treba drukčija količina, pa izračunam omjere i napravim količinu koju želim .  Pohranjen u staklenci, može stajati u hladnjaku neko vrijeme. Moj osobni dodir sastoji se u tome da, kad isključim plamen, u sirup ubacim još kockicu čokolade i pustim da se otopi, prije nego što ću ga presuti u staklenku.

To je moj način da dobijem pola čaše čokoladnog mlijeka kad ga se zaželim, ali sirup se može koristiti i za palačinke, kolače i za sve što vam padne na pamet, liker npr.

/U zadnjem desnom kvadrantu slike je creme brulle, nema veze s temom posta, a dio je slike samo zato jer se pravim važna./

Sljedeći put ću vam otkriti tajnu izrade čokoladne zemlje, za sada, s čokoladnim mlijekom u ruci – živjeli!

Sastojci

  • prstohvat soli
  • 5 ml ekstrakta od vanilije

Upute za pripremu

Priprema

  1. Korak

U lončiću smiješajte vodu, kakao, šećer i sol.

  1. Korak

Za vrijeme kuhanja na niskoj vatri neprestano miješajte, sve dok se mješavina ne zgusne i zakipi.

  1. Korak

Uklonite s vatre i umiješajte ekstrakt od vanilije. Ponudite toplo ili sirup ohladite u hladnjaku. 

O autoru

Jasenka administrator

Napiši odgovor