by J.K.

bez filtera, svoja na svome

O blogu / O meni

Što meni ovo treba?! Curi u zlatnim godinama, s one obale Save naše male metropole, koja se, navodno, geografski ne nalazi na Balkanu. Pod strogom motivacijskom palicom moje drage susjede, dok mi čestita pedeset i sedmi rođendan (vidi sliku), uz obećanje informatičke, grafičke i psihološke podrške, nakon višemjesečnog prežvakavanja „pro et contra“,  donosimo??? odluku:  „Pisat ću/ćeš blog!“ Hmmm… I tako,  prestrašena i neuvjerena u ispravnost vlastite odluke, u svekolikom sam cyber prostoru, po principu „ako neprijatelja ne možeš pobijediti, pridruži mu se…“ Naime,  nikad prije nisam bila na društvenim mrežama. Plaši me prelazak granice izlaganja vlastite privatnosti. Nisam luda za komentarima i inicijativama koje stalno netko pokreće. Ne, nemam nikakvih problema komentirati bilo što na svijetu i baš o svemu imam svoje mišljenje koje se uopće ne ustručavam reći. Izravno. U stvari, već nešto više od pola stoljeća, utjelovljenje sam onog dječaka iz Andersenove bajke, koji je uzviknuo: „Car je gol!“

Ali, ne volim povodljivost i pomodnost u kreiranju svjetonazora, autoidolotariju, lažiranje vlastitog života i režiranje najintimnijih trenutaka, sve uz glazbenu podlogu s temom „sliku svoju ljubim“. Apropos slika, ne volim se baš ni slikati, još od djetinjstva, a ni slikanje ne voli mene (nije mi jasno zašto objektiv nije objektivan – mene mrzi!!!). Najteže mi pada poziranje. Na većini fotografija za koje sam kak’ ti pozirala, izraz lica mi je vjerojatno onakav kakav imam prije sjedanja u zubarski stolac./ Tek sam nedavno shvatila da nije protuzakonito loviti svjetlo i kut snimanja da ti laskaju tenu, a brisanje  fotke na kojoj sam si odvratna, nije uništavanje krunskih dokaza u korupcijskom slučaju desetljeća./

Pa sva ta terminologija… koji je to klinac „hashtag“, je li „post“ mjerna jedinica za ovo što se piše ili dan kad si na kruhu i vodi, „hype“ je pretpostavljam histerija oko nečeg što promoviraju „influencerice“, hoću li si natavrljiti na vrat nekog „hejtera“ i moram li stalno nekog „lajkati“?

Malo me lovi panika, a vjerujte mi i inače mi nije lako nositi ovu komplikaciju od osobnosti na ramenima. Jednom mi je netko rekao ni sam siguran, da sam ili najzatvoreniji ekstrovert ili najekstrovertiraniji introvert kojeg pozna; jedni kažu da sam svestrana, drugi hiperaktivna; nekome sam oličenje srdačnosti i topline, manje benevolentni tvrde da bi se  i “Titanic” razbio na meni;   a ja samo, vjerojatno kao i mnogo drugih,  pomalo nespretno i klizavo balansiram kroz ovaj život  pokušavajući ga savjesno odradit. A život ne prestaje u pedesetoj, časna riječ! Iako se na moj oglas „mijenjam životno iskustvo za mladost“ nitko nije javio. Usprkos tome što međugeneracijski jako dobro funkcioniram, sve se više divim mojim vršnjakinjama (+, -). Moje su „zlatne cure“ kreativne životne ratnice, pune ožiljaka, a sposobne zabavljati se poput djevojčica. Znaju da život nije idealan, ali je dragocjen, pa ga žive s puno više humora, najviše na vlastiti račun jer toliko su toga iznijele na leđima, da sebe ne shvaćaju više tako ozbiljno. Pa da i one nađu kutak za sebe, uz punu podršku i onima koji slučajno svrate.

Zašto višetematski?  Odrasla sam na ženskim časopisima koje sam u komunističkom sivilu doživljavala kao šareni kolaž na dosadnjikavom školskom panou. Svaki sam savjet doživljavala kao  alkemijsku formulu, svaki sam morala eksperimentalno provjeriti, svaki tekst pročitat, sliku proučiti, utisak podijeliti; (ja se, kao  i donedavna predsjednica, sjećam samo jedne vrste jogurta u dućanima, amorfne, močvaraste  mase ispod zelenog poklopca), pa sam i ja ovdje natrpala više toga (osim horoskopa i povjerljivo).

A čemu  baš olovka…, zašto parfem ? Volim čitati, pišem otkad sam svladala slova , najslađi su mi honorari koje sam zaradila pisanjem. Mogu napisati priču, čak roman o bilo čemu, paru hulahopki ili kapljici vode naprimjer. Odnosno, mogla bih…  Prije dosta godina, napisala sam priručnik o izradi parfema. Zato jer opsesivno volim parfeme. E, zato parfem. Čitati pod „parfem“.

A ostalo? Dociranje. Životne mudrosti, moje i one koje su meni pokušali uvaliti. Pitat ću, tražit ću odgovore. Pokušati podijeliti ono što me razveselilo. Kao šopingiranje. Još malo, u tome ću doktorirati. Ili bankrotirati.  Njege, nikad dosta.  Kućanstvo? A moram malo, žena sam.  Dobri su mi savjeti olakšali život, do nekih sam spoznaja sama došla. Dijelim dalje.

Pa, let’s party!

Shopping akademija

Olovka ,slovo, riječ…

Njega i ljepota

Životne stvari

Malo o kućanstvu