Strastveno volim parfeme, što me, samo po sebi, ne kvalificira da pišem o njima. (Doduše, kad bi život bio pošten, koliko sam ja potrošila vremena i novaca na njih, parfemi bi trebali pisati o meni). Ali ja sam se odavno udaljila od nivoa strastvenog konzumenta. U skladu sa svojom kompulzivnom prirodom, kad sam se jednom navukla, bacila sam se na tako temeljito izučavanje, da sam se morala upustiti i u izradu. Naučila sam koje sastojke imaju moji najdraži parfemi i kako se ti sastojci međusobno slažu. Napravila puno pogrešaka. Imala nekoliko uspjeha. Pa sam još proširila znanja. Nakon sto i nekog upita i objašnjenja „da, parfem se doista može napraviti kod kuće“, napisala sam priručnik, v.s. a nakon sto i nekog odrađenog parfema, odlučila sam organizirati radionicu. Za koju trebaju sirovine, čiji je izbor gotovo beskonačan, ali uglavnom preko oceana. U tom je trenutku moja država odlučila smanjiti pravo na uvoz robe izvan EU bez carine(i bezobraznog kopanja po mojim paketima) sa sto, na dvadeset i dva eura. Plus porez, špediteri…) A poštarina u pravilu iznosi 200 kn za paket težine do 1 kg i to jednako za količinu od 1 grama do pune kile. U jedan kg svakako stane sirovina za poštenu radionicu. Međutim, daleko je skuplje od 22 eura. Kad bih to podijelila na pakete koje mi ne bi otvarali i carinili, samo bi poštarina iznosila 2000 kn. Pametnom dosta.
Snalazim se nekako, s vremenom ću otkriti trikove, a i priručnik će biti dostupan.( Osim ako mene ne otkrije Roja Dove i postane mi mentor, onda neću imati vremena).
A parfemi, kako su me samo zaveli, još kao vrlo mladu. Naime, dok me moda „prehitila“ tek krajem faksa, do tad bih najradije bila u trenirci i pohabanim trapericama, moj se njuh, iako neizvježban i neupućen, ponašao tako svjetski, razmaženo i rafinirano, kao da je odrastao u pariškom salonu visoke mode, a ne kod mene.
Trst, 1983. Prva postaja – cipele, razgažene stare tenisice završavaju u smeću. Stara jakna i traperice još su na meni. Druga postaja – parfumerija. Bez plana, jednostavno me privukao, tek jedan pogled na izlog. Blago podozriv pogled prodavačice, ali, vrlo profesionalno, nudi mi nešto što bi bilo prikladno za moje godine, moguće i za budžet. Prvi, drugi, treći… odmahujem glavom. Pokazujem na jednostavnu, bijelu kutiju sa zlatnim slovima, prodavačica tek neznatno diže obrve, rezignirano mi daje čep na probu. Udišem. Yes!Da!To!Si! Ljubav na prvi njuh. Givenchy III, moj prvi, pravi cypre, djed, otac i začetnik zasebne loze svih majstorski odrađenih cypreova, kakva ljubav, stariji frajer i klinka, u svakom poslije tražim njega, svijetlog, suzdržanog, uglađenog, svjetskog, buržoaskog, dotjeranog (a s obzirom na studentski budžet i nismo se još neko vrijeme družili); s parfemima sam poslije tako promiskuitetna (bila sam mlada, shvatite me, a poslije mi je ušlo u naviku), česta zanesenost, ali nikad više onaj ushit koji ti ureže tvoj tip za cijeli život. Poslije slijedi duga i velika strastvena veza s tamnoputim, fatalnim Magie Noireom, a ja u njemu prepoznajem onu nit… ma kakav orijentalac, utapam se u zagrljaju uprljanog, potentnog cyprea, mora da je M.G. vanbračno čedo vanbračnog djeteta moje bijele trojkice, iza ovog fakinskog, čvrstog zagrljaja, ima i on izbrušeni gospodski štih mog ostarjelog, profinjenog, prvog…
E sad, neupućenima sam dužna objasniti što je cypre : Naziv chypre potječe od francuske riječi za otok Cipar (doslovno znači: kipar), otkud je porijeklom bio François Coty, kreator i začetnik ove olfaktivne grupe. Karakterizira ga mediteranski spoj hrastove mahovine i svježih citrusnih nota. Pravi cypre svakako sadrži i paćuli, vrlo često i mošus. Razvio se u bezbroj kombinacija, a sporna je postala hrastova mahovina koja je kao visokoalergenski sastojak izbačena iz igre. Zamjenjuje je kemijski dobiven supstitut, ali zato ni jedan današnji cypre nema onu raskoš i dubinu nekadašnjih (iako sam našla izvor ulja prave hrastove mahovine koji ću prije ili kasnije naručiti). Kako žalim što nisam zakopala neki parfem iz prošlog stoljeća (kao što ljudi rade s rakijom za sinovljevu svadbu) dok nisu raznim IFRA-inim restrikcijama, marketingom , hiperprodukcijom, reformulacijama uništili bit parfema. Bio je manji izbor, mirisi su bili teže dostupni, ali su prepoznatljivost, ekskluzivnost i umijeće koje je posvećeno njihovoj izradi, bili daleko veći. A pravi, temeljni cypre mi je dan danas pojam parfema.( S vremenom ću vam otkriti osnovni akord cypra najsličniji Mitsouku.)
Za one koji još ne znaju, što je u stvari parfem?
Za mene, kao što sam napisala u svom priručniku, parfem je spoj osobnosti, ukrasa i modnog dodatka.
Enciklopedija kaže sljedeće: parfemi su smjese ili alkoholne otopine prirodnih ili umjetnih hlapljivih tvari ugodna mirisa. Obično sadrže biljna eterična ulja ili njima srodne estere, etere, aldehide i ketone .
Parfem je dakle smjesa. Prirodnih ili kemijskih supstancija otopljenih u alkoholu ili nekom drugom otapalu. Naravno da nije svaka koncentracija jednaka(kolonjska voda je najslabija, ekstrakt najjači, osobno najviše koristim parfemsku vodu), ali mi svaku kolokvijalno ionako nazivamo parfemom. Bez obzira na to o kojoj se koncentraciji radi, dobar miris mora imati određena svojstva: sklad, prepoznatljivost, ugodu, dugotrajnost, snagu odnosno sillage, auru ili projekciju. Tj. kakav trag ostavlja u prostoru, a što se toga tiče, volim kad me mole za milost…
nastavak slijedi
O autoru