Prije nego što izazovem diplomatski spor samim nazivom objave, napominjem da ću sve objasniti u nastavku teksta i lijepo molim da mi nitko ništa ne lansira u dvorište, jer se ni od potresa još nisam oporavila.
Trenutno živim u nekom „déjà vu“ modu, žulja me pomisao da se grijem na plin i imam doma dva dečka dozrela da ih netko ubere, jer ne radi se više radi o „dubokoj državi“ nego o „dubokom svijetu“, a kako nam, uz sve što se događa, intenzivno najavljuju i pripremaju nas i na dolazak izvanzemaljaca, ne mogu da se ne pitam tko je ovdje lud?
Opet čituckam „Umijeće ratovanja“ i razmišljam o tome kako je Lao Tse, šest stoljeća prije Krista, bio mudar, a sve napisano bezvremenski primjenjivo; rezignirano shvaćam da pamet i razum uvijek gube bitku, ako u istu uđu protiv lukavosti, interesa i manipulacije, a povijest nije nikakva magistra nego običan papagaj.
No, prije nego što zabrazdim i iskoračim izvan granica onog za što sam odlučila da bude jedan afirmativan i neutralan blog, preostaje mi da se vratim na temu, a to su vareniki.
Dakle, nisu štrukle, nego jastučići koji većinu podsjećaju na raviole, a mene na štrukle i oko čijeg se podrijetla čupaju Ukrajinci i Rusi, a ni Poljaci se ne odriču očinstva, samo što ih oni nazivaju „pierogi“.
Ali, što je mamute bilo briga za granice, a mene za DNK tijesta.
Vikipedija kaže: „Naziv vareniki jednostavno znači “kuhana stvar” od pridjeva varenyy. U nekim regijama Ukrajine vareniki se ne kuhaju nego pare. Vareniki se obično preliju prženim čvarcima i lukom te se poslužuju s vrhnjem. Vareniki punjeni voćem poslužuju se s vrhnjem i šećerom.
U gradu Čerkasiju u središnjoj Ukrajini, u rujnu 2006. podignut je spomenik vareniki.“
Najčešće se pune pire-krumpirom, ali mogu se puniti mesom, kupusom, sirom…
No, haj’mo sad na „konkretno“, od nekoliko recepata, meni se ovaj pokazao najbolji:
U 4 žlice rastopljenog (ne vrućeg) maslaca, razmuti se jedno jaje, doda prstohvat soli, manje pakiranje kiselog vrhnja (ja sam ga zaboravila kupiti, pa sam pomiješala grčki jogurt i vrhnje za kuhanje), te se doda 3 šalice oštrog ili „Gotovko“ mješavine brašna. Može se dodati i malo ledene vode, ručno se izmiješa te se dobro izmijesi, toliko da ne bude ljepljivo.
Lagano se pobrašni podloga, pa se valjkom razvalja tijesto, do debljine cca. 2 mm. Ne smije biti predebelo, da ne bude tvrdo, ali ni pretanko, da ga kasnije, pri kuhanju, nadjev ne probije i iscuri.
Čašom ili okruglim rezačem se izrežu krugovi, stavi žličica nadjeva, preklopi i krajevi se dobro zalijepe i učvrste.
Tijesto koje je ostalo, može se ponovo lagano premijesiti.
Stavi se kuhati voda i kad zakipi, vareniki se kuhaju od 3 – 5 minuta, zavisno od veličine varenika i debljine tijesta, a koliko će ih se istodobno kuhati, zavisi od veličine posude, načelno, ne više od šest komada.
Na tavici se na masnoći preprži – špek, čvarci, luk… nastavite niz, pa se na tome, vrlo kratko, preprže kuhani vareniki.
Osobno, ja sam im dala isti tretman kao štruklama, punila sam ih svježim sirom u koji sam dodala malo ABC namaza, a prepržila na krušnim mrvicama.
Jednom sam ih pripremila po receptu za juhu od štrukli i bilo je odlično.
Sljedeći put ću ih samo preklopiti, prokuhati i zapeći s vrhnjem, na zagrebački način, pa se onda više neće zvati vareniki, već , što ja znam , varkle ili štrukeniki.
Da, usput, mogu se, baš kao i štrukle, zamrznuti, pa skuhati kad ne znaš što bi.
Pa, da završim u revijalnom tonu, kao što reče ona lijepa žena u „Prohujalo s vihorom“ : „Scarlet nikad više neće biti gladna“, ako će nam se „The end“ odvrtjeti s eksplozivnom odjavnom špicom, predlažem da to dočekamo punih tanjura i čaša.
O autoru